Treća sezona hit u Turskoj!

Raskošna serija „Sulejman Veličanstveni“, koja se emitira radnim danima u 21 sat i nedjeljom u 20 sati na RTL Televiziji, vrlo je brzo osvojila srca brojnih Hrvatica. Dok mi pratimo prvu sezonu i što se događa u životima sultana, Hurem, Mahidevran, Ibrahima, Hatidže i ostale dvorske svite, Turci su sredinom rujna započeli s emitiranjem treće sezone, koja obara rekorde u Turskoj s prosječnom gledanošću od 14,6% i udjelom u gledanosti od 38%. Niti u novim nastavcima neće nedostajati intriga, dramatike i napetih zapleta, za koje će biti zaduženi novi likovi.

Zanosna glumica Cansu Dere, koju gledatelji poznaju kao Ejšan iz „Etzela“, u trećoj sezoni „Sulejmana“ utjelovljuje robinju iz Irana koja će dolaskom u palaču Topkapi pomutiti razum i samom sultanu. Naravno, prekrasna Firuze će ponovno učiniti ljubomornom sultanovu ženu Hurem, pa će dvorske igre i borba za sultanovu naklonost u trećoj sezoni popularne serije dobiti novu dimenziju. Pored Cansu, novo glumačko pojačanje je Tuncel Kurtiz (Ujak Ramiz iz „Ezela“) koji će glumiti lik Ebussuuda Efendija, vrhovnog suca i najvećeg sudbenog autoriteta u Osmanskom carstvu na čijem je čelu bio sultan Sulejman I.

Sulejmanova djeca

Prema povijesnim zapisima, Sulejman je imao čak jedanaestero djece, od kojih osmero sinova i tri kćeri. Iako je koristio brojne ‘usluge’ harema, Sulejmanovu djecu rodile su samo četiri žene.

Povijesni izvori navode kako je mladi Sulejman ljubovao s arapkinjom Fulane dok je vladao pokrajinom Manisa. Ona mu je rodila dva sina, Abdulaha i Mehmeda, te dvije kćeri, Fatmu i Razije, ali je samo posljednja doživjela starost.

Nekoliko godina kasnije Mahidervan, ropkinja iz Albanije čije ime znači „Proljetna ruža“, rodila je Sulejmanu još jednog sina, čime će se promijeniti njezin položaj u haremu. U međuvremenu su nesretnim slučajem preminuli i Fulane i obojica sinova, a Mahidevran stoga postaje sultanova prva ‘miljenica’ koja će dati sve od sebe da njezin sin, princ Mustafa, postane i Sulejmanov nasljednik.

Međutim, Sulejman je prije Mahidervan upoznao i Poljakinju Gulfem, koja je također s njim zatrudnjela, ali je izgubila sina Murada pri porodu. I dok je u stvarnosti njezin položaj nakon toga bio naglo narušen, te je čak bila izbačena iz harema, u seriji je prikazano kako je postala sluškinja sultanovoj sestri Hatidže.

Sulejmanova ljubimica Hurem je prvo rodila sina Mehmeta, a zatim i drugog sina Džihangira koji nije prikazan u seriji. Nažalost, on se rodio s deformacijom leđa, zbog čega nije mogao polagati pravo na sultanat. Tri godine kasnije Hurem je rodila i treće dijete, kćer Mihrimah koja će biti najdraža sultanova kćer, a zatim i dvojicu sinova, Selima II i Bajezida. I dok je Selim II naslijedio Sulejmana na prijestolju i postao jedan od najmanje poštovanih sultana (prozvan i pijanicom), njegov brat Bajezid nastradao je pri bijegu u Egipat.

Svi sultani prije Sulejmana živjeli su prema nepisanom pravilu „jedna majka, jedan sin“, odnosno žena koja bi rodila sultanu nasljednika više nikada ne bi rodila još jednog sina, i to zbog dva razloga. Naime, smatralo se da će majka moći davati svu svoju pažnju i ljubav samo ako rodi jednog nasljednika, te se neće morati brinuti o krvavim dinastičkim borbama za odabir prijestolonasljenika. Također je postojalo pravilo da sin koji nasljeđuje tron mora ubiti svoju braću. Tako je Sulejmanov otac, nakon što je odlučio da će Sulejman biti njegov nasljednik, pobio svoju braću, sedmoricu njihovih sinova, ali i četvoricu svojih. Međutim, Sulejman je zbog svoje voljene Hurem odlučio ukinuti oba pravila…

Tajanstveni Zumbul-aga

Gledatelji „Sulejmana Veličanstvenog“ s vremenom su zavoljeli i lik Zumbul-age, komičnog, a opet vrlo lukavog eunuha koji budnim okom prati događaje u haremu, kojeg glumi Selim Bayraktar, turski glumac interesantne prošlosti. Naime, Selim je još 1987. napustio rodni Irak i izbjegao u Tursku zbog rata. U Turskoj je zarađivao novac putujući s cirkuskom družinom, posjećujući mnoge države diljem Europe. Nekoliko godina kasnije krenuo je na tečaj glume kojeg je pohađalo čak 500 osoba, a završilo ga samo deset. Glumio je u nekoliko serija, ali ga je uloga Zumbul-age u „Sulejmanu“ vinula u svijet estrade.

Obzirom da je Selim umjetnički tip, scenaristica Meral Okay dala mu je zadatak da osmisli nekoliko scena, te ga je upoznala i s glavnim kostimografom Serdarom Basbukom kojeg je obasipao idejama za muški dio nakita i odjeću. Sva pisma i manuskripti u seriji, bilo da su sultanovi, Huremini ili Ibrahimovi, Selimovo je djelo, a njegovim krasopisima dive se i mnogi profesionalci.

Ibrahim zauvijek napustio set!

Prošlog tjedna glumac Okan Yalabik zauvijek je napustio set „Sulejmana Veličanstvenog“! Pravi razlog njegovog odlaska iz serije nije nezadovoljstvo honorarom ili otkaz, već je lik Sulejmanove supruge Hurem napokon ostvario svoj plan – Okanov lik, Ibrahim-paša, je ubijen!

Obzirom da je ova popularna serija temeljena na povijesnim činjenicama, nikako se nije moglo odustati od snimanja Ibrahimove smrti u sredini treće sezone koja se trenutno sina i prikazuje u Turskoj. Kako pričaju očevici sa snimanja, Okan je svoje televizijsko ‘smaknuće’ dočekao pripremljen, ali to se nije moglo reći za njegove prijatelje kolege s kojima je proveo pune dvije godine druženja na setu.

Kolege su organizirale oproštajnu zabavu čim je Okan snimio svoju posljednju scenu. Najtužnija je, dakako, bila glumica Meryem Uzerli koja je uvjerena kako im ovo neće biti posljednji zajednički projekt, dok je Halit izjavio kako mu Okan već nedostaje. Najzabavniji govor održao je Mehmet Gunsur, koji u seriji glumi princa Mustafu, spominjajući činjenicu da su on i Okan uvijek dolazili prvi na set, najduže ‘popravljali’ brade i brkove, te jedini uzimali dodatne sate učenja jahanja jer su potpuni antitalenti. Zabavu su nastavili u poznatom restoranu uz karaoke…

Sultanov Harem

                                                                  Sultanov Harem

U Konstantinpolju vlada samo jedan čovijek,Sultan Sulejman Veličanstveni.

U srcu njegove palače nalazi se harem u kojem se nalaze stotine božanstvenih žena

-neke od njih su supruge,neke konkubine,a neke obične robinje.

Među njima je i Mahidevran,Gilbehar,sultanova miljenica i majka njegovog nasljednika;

Đulija,kći jednog italijanskog plemića,oteta kada je sa ljubavnikom pokušala

da pobjegneiz Venecije;Hurem,Tatarka iz ruskih stepa.Svaka od ove tri žene

je lijepa ali Hurem je najopasnija-beskrupulozna u želji da vlada haremom a,

na kraju i samim sultanom..Pametna i moćna ona pažljivo smišlja propast 

rivalki i umiljava se vladaru,što je stavlja u sam centar carske moći.Upravo

će zbog opsjednutosti ovom djevojkom,Sulejman izgubiti saveznike i sinove,

a na kraju ostati i bez carske loze.

O rezidenciji Osmanlija...

 

                                                      Topkapi palača-Prijestolnica Osmanlija
Želite li znati više o ovoj veličanstvenoj palači Osmanlija?
Topkapi Saraj (turski: Topkapı Sarayı, osmanski turski: طوپقپو سرايى) je palača u Istanbulu (Turska) koja je skoro 400 godina bila glavnom rezidencijom osmanskih sultana, od 1465.-1856. godine.[1]

Palača je tada bila mjesto održavanje mnogih povijesnih državnih događaja i kraljevskih zabava, a danas je muzej koji ima veliku i vrijednu kolekciju spomenika i umjetnina (poput ogrtača i mača poslanika Muhammeda a.s., ali i Hrvojevog misala), ali i jedno od glavnih turističkih atrakcija Istanbula.

God. 1985., Topkapi Saraj je, zajedno s ostalim spomenicima "Povijesne jezgre Istanbula", upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao "najbolji primjer kompleksa palače iz osmanskog razdoblja".
Izgradnja palače Topkapi Saraj započela je 1459. godine po naredbi sultana Mehmeda II., osvajača bizantskog Konstantinopola. Ime mu na turskom znači "Palača topovske kapije" jer je izgrađena na mjestu gradskih vrata Konstantinopola koja su uništena turskim topovima.

Na vrhuncu moći Osmanskog carstva palača je bila grad u malom i u njoj je živjelo oko 4,000 ljudi odjednom i pokrivala je veće područje uz obalu nego danas (oko 700,000 m²). Kompleks se širio stoljećima, obično u obnovama nakon katastrofa kao što su potres 1509. i požar 1665. godine. Koncem 17. stoljeća palača gubi svoj značaj jer sultani više vremena provode u svojoj novoj palači na Bosporu. Naposlijetku je sultan Abdul Medžid I. premjestio dvor u novoizgrađenu palaču u stilu europskog historicizma, Dolmabahçe. No, ipak su neke funkcije, poput carske riznice, knjižnice, džamije i kovačnice novca, zadržane u Topkapi Saraju.

Nakon propasti Osmanskog carstva 1921. godine, Topkapi Saraj je državnim dekretom 1924. godine pretvorena u Carski muzej pod upravom Ministarstva kulture i turizma.
Palača je kompleks koji čini palača s četiri glavna dvorišta, poput odvojenih domaćinstava (Aulus) sa stotinama prostorija i mnogo manjih građevina na području od 592,600 m². U njoj se nalaze džamije, bolnica, pekare i kovačnica. Samo najvažnije prostorije su otvorene za javnost, a ostatak strogo čuvaju predstavnici ministarstva i oružane snage turske vojske.

Carska vrata (Bâb-ı Hümâyûn) vode do prvog dvorišta u kojem su bili uredi i uprava. U drugo dvorište su vodila "Vrata pozdrava" (Bâb-üs Selâm) gdje se nalazila carska vijećnica (sofa) i riznica. "Vrata čednosti" (Bâbüssaâde) su vodila u treće dvorište u kojemu je bio harem (Harem-i Hümayûn) i unutarnje privatne prostorije sultana poput privatne škole (enderun). U četvrtom dvorištu koje poput terse gleda na Bospor, su bile privatne prostorije i građevine za dnevni boravak sultana.

Osim što je palača izvanredan primjer osmanske arhitekture, u njoj se nalaze i vrijedni primjerci carskog namještaja, porculana, odjeće, oružja, iluminiranih rukopisa (među kojima i Hrvojev misal), kaligrafija i freski, kao i izlošci nakita i drugih vrijednosti i osmanske riznice.  Palača je kompleks koji čini palača s četiri glavna dvorišta, poput odvojenih domaćinstava (Aulus) sa stotinama prostorija i mnogo manjih građevina na području od 592,600 m². U njoj se nalaze džamije, bolnica, pekare i kovačnica. Samo najvažnije prostorije su otvorene za javnost, a ostatak strogo čuvaju predstavnici ministarstva i oružane snage turske vojske.

Carska vrata (Bâb-ı Hümâyûn) vode do prvog dvorišta u kojem su bili uredi i uprava. U drugo dvorište su vodila "Vrata pozdrava" (Bâb-üs Selâm) gdje se nalazila carska vijećnica (sofa) i riznica. "Vrata čednosti" (Bâbüssaâde) su vodila u treće dvorište u kojemu je bio harem (Harem-i Hümayûn) i unutarnje privatne prostorije sultana poput privatne škole (enderun). U četvrtom dvorištu koje poput terse gleda na Bospor, su bile privatne prostorije i građevine za dnevni boravak sultana.

Osim što je palača izvanredan primjer osmanske arhitekture, u njoj se nalaze i vrijedni primjerci carskog namještaja, porculana, odjeće, oružja, iluminiranih rukopisa (među kojima i Hrvojev misal), kaligrafija i freski, kao i izlošci nakita i drugih vrijednosti iz osmanske riznice.

                                                  "Toranj pravde" uz Carsku vijećnicu

                                                            "Vrata čednosti"